Uvodna beseda akademika profesora dr Miodraga Ostojića, dobitnika Nagrade „Braća Karić” 1998. godine
SLAVOLUK VEČNOSTI
Junak pripovetke „Most na Žepi” našeg nobelovca Iva Andrića, veliki vezir Jusuf, razmišljao je šta da bude uklesano na kamenu pored mosta – njegove zadužbine u bosanskom rodnom selu. Koju to poruku da ostavi vremenu, putniku, istoriji koja tek treba da bude ispisana. Kamen je ostao bez teksta, vezir je precrtao na kraju i sopostveni životni moto: „U ćutanju je sigurnost”.
Neimarski i ljudski smelo, u vremenima teškim i nemirnim, iz godine u godinu, rekli bismo sve burnijim, sa željom da ukroti reku prolaznosti i zaborava, porodica Karić gradi most od imena laureata. Svaki luk je jedno ime, jedna impozantna ljudska priča koja svoj rad nesebično ostavlja kao zavet svojoj otadžbini i vascelom svetu. Jedan do drugog lukovi se nižu trinaest godina zaredom. Na kamenu kraj mosta imena laureta. Da se pamti, da ne ostane ćutanje.
Jer, Nagrada „Braća Karić” jeste tapija u vremenu jedne srpske porodice koja zna da mera čovekova nije drugo do trag koji ostavlja za sobom gradeći most, spajajući obalu prošlosti sa onom u budućnosti koja nema kraja.
„U meni se pre tri decenije rodila ideja o nagradi čiji će laureati biti zlatna slova jedne drugačije istorije Srbije”, reći će idejni tvorac naše nagrade, gospodin Bogoljub Karić.
Njegova ideja učinila ga je pripovedačem našeg doba. „A pripovjedač i njegovo djelo”, reći će Ivo Andrić na dodeli Nobelove nagrade, „ne služe ničemu, ako na jedan ili drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti”.
Večeras smo, trinaesti put zaredom, svedoci istorije. Zajedno gradimo nove lukove mosta imenima velikana koji od večeras postaju dobitnici Nagrade „Braća Karić”. Zlatnim slovima na kamenu kraj mosta dodajemo imena koja gromoglasno odzvanjaju u budućnosti. Da Nagrada, kao i do sada, služi čovjeku i čovječnosti, da se pamti. Da ne ostane ćutanje.