• Vesti

Volt Bogdanić – prvo pero Amerike

Posle četrdeset godina istraživačkog novinarstva i brojnih nagrada među kojima i tri Pulicerove, Volt Bogdanić, američki novinar i urednik “Njujork tajmsa” srpskog porekla ponovo je u Beogradu.

Prvi i jedini put u našem glavnom gradu boravio je sredinom pedesetih. Sada je došao na poziv Karić Fondacije, povodom dodele nagrade koja će mu biti uručena u ponedeljak.

U Sjedinjenim državama ste poznati kao jedan od najboljih novinara istraživača, dobitnik tri Pulicerove nagrade, ovde se priznati kao Amerikanac srpskog porekla koji je uspeo. Šta ili ko je na vas uticao da karijeru posvetite istraživačkom novinarstvu?

– Moj otac. Tokom svog odrastanja u Beogradu, čitajući knjige on je učio o Sjedinjenim Državama, američkim sistemu vrednosti i važnosti slobode izražavanja. Odrstao sam u Americi u takvoj atmosferi. Zanimaju me događaji, hoću da znam šta radi moja vlada i da to prenesem drugima.

Zašto je neophodno biti dobro informisan?

– Ako ljudi nemaju informacije o tome šta se događa oko njih, onda nisu u stanju ni da provere kako vlast funkcioniše. Važno je znati šta radi država. Bilo to dobro ili loše. Ako to ne znate onda država dobija preveliku vlast. A videli smo šta sve može da se dogodi kada neka previše vlasti ode upogrešne ruke. Istorija je pokazala da loše stvari mogu lako da se dogode, bilo gde. Zato nam je potreban ravnoteža, obaveštena javnost koja može da obezbedi tu ravnotežu.

Ilegalne medicinske laboratorije u SAD, otrovne igračke proizvedene u Kini, nesrećni slučajevi u američkoj železnici, industrija konjskih trka u Americi, samo su neke od tema koje ste istraživali. Kako ih birate?

– Biram teme koje me lično zanimaju i koje se tiču drugih, za koje verujem da će društvo imati koristi. Temu za koju sam zainteresovan ne obrađujem par dana ili nedelja već se njom bavim mesecima. Posle istraživačkog rada mogu o njoj da izveštavam sa autoritetom i da budem siguran da su zaključci do kojih sam došao tačni. Biram svoje teme znajući da ima ljudi kojima je bez razloga naneta šteta, ubeđen da ako to razotrkijem i o tome pišem, da će iz toga proizići nešto dobro. I obično tako i bude.

Da li ste tokom istraživačkog rada nekada bili pod političkim, ekonomskim ili društvenim pritiskom?

– Uvek. Ekonomski i politički pritisci su uvek prisutni, takva je priroda društva. Moj je posao da se tim pritiscima odupirem. Često sam radio pod pritiskom ali sam od svojih urednika i poslodavaca uvek dobijao podršku da nastavim. Pritisci postoje u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i bilo gde drugde u svetu gde postoje mediji koji pokušavaju da rade svoj posao.

Sve je više onih koji tvrde da dobra informisanost znači biti na Fejsbuku ili Tviteru. Da li je svetska mreža dobar izvor?

– Svetska mreža je samo važan alat. Novinari koji se ograničavaju samo na elektronski oblik komunikacije nisu dobri novinari. Ne može se ni na jedan način zameniti razgovor sa ljudima ili odlazak na lice mesta. Čini mi se da se sve više novinara previše oslanja na tviter i sajtove umesto da podignu slušalicu i porazgovaraju sa ljudima, odu na teren. A bez tog nemate ni celu sliku onoga što obrađujete.

Izvor: B92